Krenem kao da rješavam mali projekt: prvo odlučim čemu mi stolić služi taj dan, za odmor, posluživanje ili rad s laptopom. Zatim uklonim sve što nije vezano uz tu namjenu i ostavim samo ono što realno koristim. Time odmah dobijem čistu bazu za slaganje preostalih elemenata.
Drugi korak mi je brza podjela površine na zone: središte, rubovi i jedan „servisni“ kut. U središte ide glavni vizualni element, na rubove predmeti koje često dohvaćam, a servisni kut je za daljinski, maramice ili podmetače. Ovakva podjela sprječava da stolić postane odlagalište bez reda.
Kada biram poslužavnik, tražim model koji je malo manji od stolića, da ostane vidljiv rub i da sve izgleda prozračno. Ako mi je stolić drven, često uzmem poslužavnik u metalu ili pletenini da dobijem kontrast tekstura. Poslužavnik mi služi kao „sidro“ koje okuplja sitnice i olakšava kasnije pospremanje.
Na poslužavnik obično složim tri stvari koje se međusobno razlikuju po visini: nisku posudu, srednje visoku svijeću ili difuzor i jednu višu vazu. Pravilo mi je da visina raste postupno, bez naglih skokova, kako bi kompozicija djelovala mirno. Tako dobijem uredan fokus, a opet ostaje dovoljno prostora za šalicu.
Vaze i svježe cvijeće biram prema tome koliko vremena imam za održavanje. Ako znam da ću zaboraviti mijenjati vodu, radije uzmem jednu grančicu zelenila ili suho cvijeće koje izgleda uredno dulje. Vazu postavim tako da ne smeta pogledu prema TV-u i da nije na rubu gdje se lako prevrne.
Kod okruglog stolića posebno pazim na kruženje prostora i dojam ravnoteže. Umjesto da sve centriram, često postavim poslužavnik malo izvan središta, a s druge strane ostavim prazno mjesto za piće ili knjigu. Okrugli oblik već djeluje mekanije, pa si mogu priuštiti malo opušteniji raspored.
Usklađivanje boja radim kao mali set: jedna osnovna boja, jedna naglasna i jedna neutralna. Primjerice, drvo i bež kao baza, crna kao detalj, a zelena iz biljke kao osvježenje. Teksture miješam svjesno, primjerice mat keramika uz sjajni metal, da prostor izgleda slojevito, ali ne prenatrpano.
Kad želim skandinavski dojam, držim se svijetlih tonova, prirodnih materijala i manje predmeta s jasnom funkcijom. Za moderniji stil biram oštrije linije, monokromatsku paletu i jedan upečatljiv komad, poput skulpturalne vaze ili grafičke knjige. U oba slučaja mjerilo mi je da stolić izgleda uredno i da se lako koristi.
Simetričan raspored koristim kad želim mirniji, formalniji izgled, primjerice dvije svijeće iste visine ili par jednakih podmetača s obje strane poslužavnika. Asimetričan raspored biram kad želim više dinamike: jedna veća knjiga, uz nju manji predmet i vaza koja „zatvara“ kompoziciju. Ključno mi je da težina izgleda uravnoteženo, čak i kad nije identično s obje strane.
Za brzo pospremanje prije gostiju imam pravilo „tri poteza“: sve sitnice ubacim u poslužavnik, papire i punjače maknem u ladicu ili košaru, a površinu prebrišem krpom. Zatim ostavim samo jednu dekorativnu grupu i dovoljno praznog prostora za čaše. Tako stolić u par minuta izgleda namjerno složen, a ne samo očišćen.